skalina http://pred-ah.blog.hr
utorak, 22.11.2011.
Tko to u meni gazi višnje prezrele
Pred spavanje sam oprala zube, odslušala Mostarske kiše i nekontrolirano zagrizla u Beigbederovo ironično mantranje o trogodišnjem trajanju ljubavi:
Ljubav je veličanstvena katastrofa: znati da se zalijećeš u zid i svejedno ubrzavati; srljati u propast s osmijehom na usnama; radoznalo čekati trenutak kad će se stvar usrati.
Frederic Beigbeder, Ljubav traje tri godine
Tijekom REM faze ušuljali su mi se na kušin Mostar, kiša, nezrelo voće, mrtva jesen, kestenje.
Ujutro mi se put do posla činio tako kratak, prekratak za Peru Zupca i njegove kiše.
Davno prije nekoliko ciklusa trogodišnjih ljubavi, dok sam satima recitirala kako su
padale nad Mostarom neke
modre kiše,
kako
jao, kad bih znao ko je sada ljubi, sa kim sada spava
ne bi mu zubi, ne bi mu glava
...jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije
još nedozrele...
višnje su bile najljepše zelene. Barba Ivo se pretvarao da nas klince ne vidi načičkane u krošnji.
Samo ne lomite grane. Bit će još proljeća.
Odrasla sam, zaboravila i Peru i kiše i višnje. Voće sam kupovala taman zrelo, sočno.
U nekoj drugoj priči
govorio sam ti si mlada ti si zrela ti si anđeo ti si moja budi malo ne budi preblizu ja te ne dam svašta sam joj govorio,
višnje su postale prezrele.
Od njih mogu napraviti jedino baklavu.
Razdijeliti tanke kore napola. Svaku premazati smjesom šećera, ulja, jogurta i jaja. Sve prezrele višnje posložiti, prekriti ostatkom premazanih kora, pečeno preliti vrućim sirupom od šećera i vode.
I Beigbederovu ironiju bi smekšale.
Peri se ne bi svidjelo.
(Jao kad bi znao...danas je prestar romantičar.)
P.s.
Nakon pranja zubiju u ništa ne zagristi. Za lijep san.
