Bio je podstanar kod mene godinu i par mjeseci.
Studirao je nešto na Pomorskom fakultetu. Puno je volio N. I ona njega.
Naučili su ga brojati: jedan-dva-tri-četri-pička-šest-sedam-osam-devet-deset.
Kupovao je u ´samsluhi´(samoposluga, op.a.).
Spremao nam je ´maklubu´. Na njegovom jeziku to znači – naopako.
Janjetinu bi popekao, na to stavio dopola kuhanu rižu i, kad je bilo skoro gotovo, špinat.
Onda bi sve to okrenuo – naopako.
Pričao je o svojoj sestri i bratu, brinuo se kako žive.
Nisam poznavala miroljubivije stvorenje.
Stalno se smijao.
Naučio nas je najjaču psovku ´hokili bit izi´ (češkaj me po guzi); imao je čudesnu spužvastu frizuru.
Da je Đimi opet podstanar kod mene, nakon trideset godina izokrenutih moralnih vrijednosti, kako bi stvar izgledala?