skalina http://pred-ah.blog.hr
četvrtak, 08.12.2011.
Iskorak
Kad svoj maleni svemir zamislimo bezgraničnim, pa se skučene svijesti razletimo izvan ograda koje su nas do tad određivale, najteže je sebi priznati da se taj željeni slobodan prostor zove - vakuum.
Praznina puna nepotrebne slobode svima koji unaprijed znaju svoju putanju.
Kako drugačije objasniti otkrivenu širinu u kojoj ništa osim zamišljanja nije moguće?
Kako je moguće iznova podignuti ograde ako znamo da je sve što nas zanima - izvan njih?
Kako ostati isti u svom malenom svemiru s novim saznanjima?
Onda se pokušamo kretati sve brže po tom beskraju. Vrijeme se pretvara u trenutak, trenutci nas vraćaju tamo gdje smo oduvijek željeli, a nismo znali biti.
Postajemo sve brži ne bi li odgodili protok vremena i svoj kraj.
(Jer kažu da se pri velikim brzinama vrijeme usporava.)
Zbog brzine gubimo svijest.
(Ko dijete znala sam se vrtjeti oko sebe i onda naglo stati. U mislima se kretanje nastavljalo, nisam gubila svijest. Ali bila sam dijete.)
Naglo zaustavljanje mora prouzročiti nekakav stres.
Da.
Nalazimo se u praznom prostoru.
Put koji nam je oduvijek bio važniji od stizanja – izgubio se.
Možda fizikalni zakoni nemaju s tim veze, ali zaista mislim da izgubimo put kad vrijeme pretvorimo u brzinu.
