skalina http://pred-ah.blog.hr
utorak, 17.01.2012.
Riječima ugodno (za)vođeni
Isključiva ljepota nije isprazna.
Ona je zabludna.
Nedostižna ljepota nije opasna.
Ona razara.
----------------------------------------------------------------------------
Zamišljam polje ispunjeno suprotnostima na šarenim klackalicama.
Crno se klacka s bijelim, vruće s hladnim, dobro sa zlim, ružno s lijepim.
Zajedništvo suprotnosti izgrađuje se u kompletnost cjeline.
Oduzme li se s ijedne strane, povezana dvojnost raspada se.
Polje postaje pustopoljina.
-----------------------------------------------------------------------------
Postoje ljudi koji vjeruju da ne smiju pogriješiti. Koji ne dopuštaju da drugi pogriješe. Koji zaglađujući svoje bore postaju hodajuće maske.
Crno skriju bijelome pod skute, pa tako izgube sve boje.
Kraj odgađaju, pa nikad ne iskuse novi početak.
Čiste oko sebe ne bi li ubili nametnike, pa usput isperu i sebe.
Postoje ljudi koji izmjere duljinu svake lijepe riječi i pažljivo je iz dvodimenzionalne ravnine nespremnu puste u opipljiv prostor.
Netko im je vrati zaprljanu suzama i onda oni sebe nespremnog puste u opipljiv prostor.
Sebe stvarnog.
Sebe nezaglađenog.
Pokliznu se i spontano iz sebe izbace sve ono što jesu i dalje se nespretno skrivajući iza zamišljene, samo njihove ljepote.
I pretvore se u jednodimenzionalnu točku.
Makar se triput pisali.
----------------------------------------------------------------------------
Uljepšana riječ postane isprazna kad je pokušamo opipati.
Ako je bezglasna, nije joj mjesto u prostoru naviklom da stvara jeku. Izgubi smisao. Postane zabludna ljepota.
Dok ne razori.
----------------------------------------------------------------------------
Uvijek radije primam komplet.
Dvojnu riječ ispletenu i onim što nije lijepo za pročitati.
Volim greške jer bez njih bi pravila izgubila smisao.
